Što god želimo zahtijevati od drugih, prvo se moramo sami toga držati. Gotovo beskompormisno. Ne možemo tražiti od drugih da ne kasne ukoliko i sami kasnimo. Što god da zahtijevamo od drugih, moramo biti primjer toga. To je vrlo često područje gdje roditelji gube autoritet tj poštovanje svoje djece.
Mnogi roditelji kreću iz naučene pozicije: “Ja sam tvoj roditelj i samim time me moraš poštovati.” Nije istina. Poštovanje se gradi i zaslužuje u odnosima. Ako želimo poštovanje naše djece, prvo im ga moramo pružiti. Kada im damo svoju riječ da ćemo nešto napraviti, trebamo to i ispuniti. Ako smo djeci obećali da ćemo nakon vrtića/posla ići u park na igranje, obavezno to moramo i ispuniti. Na taj način učimo dijete što znači držati se svoje riječi. Djeca nemaju realnu svijest o vremenu te će za njih svaki sat do tog odlaska u park biti usmjeren na isčekivanje. Ukoliko se držite svoje riječi možete sa djetetom sklapati dogovore. Primjerice, nakon igre sa igračkama, treba ih pospremiti na njihovo mjesto, ne ostaviti razbacano. Ukoliko dijete kad je vrijeme za spremanje odbija to napraviti, možete ga podsjetiti kako ste vi uvijek ispunili ono što ste mu obećali. Na taj način dijete učite odgovornosti i važnosti davanja vlastite riječi ali i sigurnosti. Dosljednim ponašanjem mu dajemo sigurnost i povjerenje u nas te u druge ljude i svijet. Ako se ne držimo svoje riječi, dijete nikad neće znati što očekivati osim da bude razočarano te će taj obrazac očekivanja prenijeti na druge ljude i kasnije odrasle odnose. Time se razvija percepcija kako su ljudi nepouzdani a svijet nesigurno mjesto za život. Ono će uvijek biti nepovjerljivo prema drugima jer je primarni skrbnik bio nepouzdan. Temelj njegovog funkcioniranja u svijetu odnosa će biti pretjeran oprez i strah.
Ukoliko se dogodi da iz opravdanih razloga ne možete ispuniti obećano, djetetu treba jasno objasniti zbog čega je tako te odrediti drugo vrijeme aktivnosti po mogućnosti što prije. Ne treba mu reći samo kako ćemo raditi dogovoreno drugi put i ponašati se kao da nije sposobno razumijeti razloge već mu ih približiti na način da ih on razumije. Time mu pokazujete da je ono vrijedno biće na ovom svijetu i iskazujete mu poštovanje. U suprotnom mu pokazujete kako je manje vrijedno jer ne zaslužuje vaše pojašnjenje. Djeca razumiju puno više nego što mi mislimo, mi smo ti koji ih često iz najbolje namjere zaštite malo podcijenimo. Ovim postupcima, dijete se uči toleranciji i strpljenju. Zlatno pravilo odgoja je: “Djeca se uče po modelu ponašanja koji gledaju.”
Nemojte olako davati obećanja samo kako biste olakšali određenu situaciju u trenutku, ukoliko djeci nešto obećate, ispunite to isto. Na taj način dugoročno gradite odnos povjerenja i poštovanja između vas te u svijet puštate novu malu osobu koja razvija pozitivna ponašanja i kvalitete.